auto servis na auto-putu bratstva i jedinstva

pa da pođem tragovima stvari o kojima gotovo ništa ne znam nit sam ikad znao, a sada ih se sjećam iz druge ruke. drugim riječima, nastavljamo po starom. na pola puta auto-puta zagreb-beograd, gledano s bilo koje strane, nalazio se jedan slavonsko-brodski auto servis. bio se lociro pokraj jednog od dva kolna prelaza od podvinja do grada, i obratno. meni kao podvinjcu taj prelaz nije bio na ruku jer su moji roditelji tu vel'ku cestu uvijek prelazili autom preko podvinja. i tamo ispod crkve ja pohađah svoju osnovnu školu. vinogorje je za mene bilo drugo selo, maltene špansko, čitavih 4-5 kuća nizbrdo. k'o da se i ne sjećam da je postojo ovaj mali auto-servis protagonist, a kamoli kakvim sjajem mora da je bio blisto prije no što je u promet pušten novi auto-put sa zaustavnim trakom. u oba smjera. with that act auto servis was rendered irrelevant. s mlađinim fotićem (napunjenim isteklom agfom od 400 asa posuđenom od hrca koji ju je bio dobio od ko zna koga) ja sam završio jednu nedjeljnu šetnju brodskim brdom u pratnji starosjedioca i njegovog kolege u zaraslom auto servisu. bilo je to u ljeto di sam u podvinju neprekidno proveo gotovo pola godine nakon 11 uzastopnih istih vremenskih jedinica u ameriki. evo šta sam vidio: