before it turns a year and half since the snoqualmie hike i must press on with yet another follow-up post. yes, the hike was that long. i can't recall much of the trail impressions any more but looking back at the photos sure reminds me of at least two things: 1. i was very happy you came to see me 2. washinton is beautiful and suits you well     if you turn your back on me one more picture i will have to buy another camera, one much faster to catch up with you. that red backpack you got for me and i packed full with iridium-enriched lead obviously didn't do the trick. |
© 2009-2015 Ivan Rabak. All rights reserved.
Monday, December 12, 2011
snoqualmie pass hike
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Poeticna serija fotografija umjetnika Ivana Rabaka bazira se na njegovim iskonskim ljubavima; uzaludnom pentranju te njegovom tadasnjom djevojkom Tinom. Simbolikom oslikana krhkost mlade zene naspram surove planine suprotstavlja se cinjenica da umjetnik u cijeloj seriji fotografija portretira straznji dio modela. Rabakov osebujan i neprestan, kako on to voli reci, laprdav govor, ostavlja ga kratkog daha te je prisiljen slijediti model na stanovitom odstojanju. Narativizmom ovdje zamjenjuje istancane tehnike bokeha i plitkog polja dubinske ostrine, te pastelnim bojama oslikava polozaj zene u njegovom zivotu. Centralnu kompoziciju, mada prezrenu od starih majstora ove umjetnosti, Rabak potencira do krajnjih granica. Pjesnickim metaforama sugerira da ga je prevela zednog preko vode, te da je on jedan od dva ovna na brvnu, ali onaj koji je pljusnio u vodu. Neprijeporna cinjenica, koja ne sluzi na cast fotografu, je da je u Tininom ruksaku Rabakova foto oprema, te da ni uz te privilegije nije uspio zadrzati korak. Posljednjom fotografijom iz serije pobjedonosno snima Tinu uokvirenu pejzazem iz pticje perspektive, sugerirajuci da ju je ipak dostigao. Nakon sto je stala na nizbrdici, gdje se mogao skotrljat...
ReplyDeletema anonimni moj kritičaru (identitet poznat redakciji), iščitavaš moju simboliku ko dobro popunjen kindle. sem laprdanja jedino više volim pisati gluposti. ali pazi, jednog će dana ovdje doći nova slika kruha i paštete i ondak nećeš moći tako lako odsukati rukave.
ReplyDeleteu kotlu vruća voda buja; vrijeme je uć u tor. u ustima okus krafne bez nikad dovoljnog pekmeza od šljiva, i lanjska komovica.