center city, c

it's been a while since i had a photo trip that felt lightly laborious. it was of the kind because it was a fishing expedition. fishing alone is a good excuse to get out and catch some fresh urban air. therefore, i fished with a camera. total verbal nonsense.

danas je veliki petak i dan kad sam posjetio mutter muzej povijesti medecine. ono, imo slobodan dan. ništa za čudit se di sam to išo. kad sam bio klinac moro sam ić na klanja, a imo sam slobodnu subotu. stream of consciousness alert! hoću napisati da sam više interesantne (zdravije) anatomije i popratnih dijelova vidio ko klinac na slavonskim svinjokoljama, a nisam moro platit $10 da bi se gurko s klincima i njihovim roditeljima u par omanjih zamračenih prostorija da bi našo nekolicinu kemikalijama i godinama ispranih primjeraka organa iza izvitoprenih stakala visokih vitrina. samo sam se trebo ustat jako rano i vidit starije koji bi roknuli po jedanu ljutu, gucnili malo čaja, čopili frišku krofnu te potom otišli u tor da se late noža. ja sam bio odlučni element zadnje generacije koja više nije htjela ni rep držat. ali evo danas, nije da nisam daleko doguro. od maloljetne upale pluća potaknute pacanjem po studenoj vodi u otvorenoj bačvi u nekad puno hladnijim jesenima nego danas, sad kao odrasto čoek, ja se prisjećam kak se od svježeg svinjskog mišića znala dobra kobasa napravit. za krvavice nikad nisam mario. ali strašno jesam za ražnjićima pečenim u odšrkinutim vratima kazana u kojem se mast topila. lice mi se rumeni od vatre. poviš mene rođak miješa mast da čvarci ne zagore. nije to nostalgija i pače/hladetina. to su samo paralele.