ivan rabak photoBlog: biciklarenje po Ozarks planinama

--postdated--
late august, 2008

**** dolazak ****

Prve tri slike nisu najumjetničkije, ali fino daju naslutiti kakve su krivudave ceste arkanzaške. Poželio sam vozit svog tutača ovim cestama. Rentali smo omanjeg SUV-a za ovu ekskurziju. SUV nije bio omanje žedan.	Moj je zadatak bio folirati se gledajući kartu budući da smo više-manje znali di trebamo ići i stići. Da, to su polarizirane sunčane.
	Bože dragi kakvih li se sve kuća da nagledati. Ono desno nije kuća, ali je bogami malo previše i za garažu! Jako se rijetko naiđe na pristojno održavanu kuću. Japanski auti nisu česti u srcu Amerike: ono tamo je Prelude.
Uslikano kroz vjetrobransko staklo sa suvozačkog sjedala. Ovakvih se tutača fino da vidjet vikendom.

Nije da nismo znali di smo, ali je uvijek pristojno poćaskati s vikendašima. Pitali smo za živopisne biciklističke staze jer tu gdje smo se muvali bilo je jedino mjesta za spustiti čamac u jezero. Bez ribičije i fridža punog konzervi piva se ovdje ne da zabavljati. Dolje: ulazak u jedno manje seoce čije ime nisam nit’ zapamtio nit’ zabilježio. Onaj flek poviše auta je ostatak bube na vjetrobranskom staklu.

**** vodeni tokovi ****

Igor na klupi sa stražnje strane motela. Trijem gleda na White River. Motel je niz spojenih bungalova na dva kata. Vrlo rustikalno i privlačno za ljubitelje autentičnih motela.	Put presjeca biciklisticku stazu po kojoj smo jezdili kroz sumu. Stali smo predahnut i slušat mene kako brojim! Dogovorili smo se da ćemo prvi dan voziti polako i pazit kako se ne bi preforsirali. Prvi je uspon bio tako težak da smo stajali predahnut nekoliko puta da bi tek na kraju dokučili prvu planiranu i najlakšu bic-stazu.
Ovu je sliku pomalo teško opisati. Mislim da se radilo o dimu s nečijeg roštilja koji se dugo nije dao rasformirati. Uslikano na prkingu na ulazu u jedan od parkova oko Blanchard Caverns. Mistku trenutka slika baš i nije uhvatila. Drugim riječima fotograf nije kriv! Treba mi skuplja kamera! Da, tako je! Boj 43-44, ovsno o tome ‘ko radi cipele. Potočić je kristalno čist i topao.	Igor hvata punoglavce. Ma nije! Hvata ribice! U crno-bijelom svijetu.
Igor kontemplira pored rijeke. Za lavor i nije loše! Desno: Bicovi su savršeno stali u gepek i fino se dali učvrstiti bez štrika. Kako god to slatko bilo, ne kupujem Nitra!

**** puteljci ****



	Gornje četiri fotografije ilustriraju avanturistički duh glavnih protagonista. Znak koji upozorava da se cesta ne prelazi za visokog vodostaja se morao ignorirati kako bi se napravile slike. Da je staza bar bila duža! Igor je prvi gazio vodu jer sam ja morao slikati! Dobro je kad je čovjek glavni fotograf na terenu. Dolje su fotografije napravljene u blizini Blanchard špilja. Ima se još finih fotki vodopada, ali ih se ovdje nema di fino smjestiti!

**** vodica ****

Kojekakvi potočići su ovdje krasni. Voda bistra i neodoljiva. Čini se da potočići prolaze kroz brze i gotovo mirne faze svoga toka u malim razmacima. Tamo gdje je tok brz, razlika u temperaturi između zraka na stazi i tik uz potok je osjetna. Samo te par metara dijeli od vlažnog do planinski svježeg zraka. Kako li to samo godi stopalima!